Osman-paša Kazanac

Osman-paša Kazanac (Kazanci kod Gacka, 1620. – Eger, Ugarska, 1685^[1]) bio je osmanski državnik. U literaturi je poznat pod različitim imenima: Ercegovac Osman paša, Osman paša (Erdženli), Hercegovac Osman-paša, Osman paša Kazanac, Osman paša Bošnjak, Osman paša Papović.^[2][3][4]

Osman-paša Kazanac rođen je u selu Kazanci kod Gacka 1620. godine. Bio je sin bogatog pravoslavca Papovića.^[5] Porodica Papović je porijeklom od Predojevića iz sela Prijevor kod Bileće.^[6] Kada mu je bilo 13 godina, odveden je u Istanbul kao adžami oglan. U Istanbulu je na carskom dvoru školovan, primio islam i dobio ime Osman. Brzo je napredovao u službi i 1671. godine je postao bostandžibaša (upravitelj sultanovih vrtova i zapovjednik vojske bostandžibaša), a 1675. godine imenovan je vezirom i postavljen za namjesnika u Damasku. Nakon što je u Damasku uspješno savladao pobune arapskih plemena, 1678. imenovan je anadolskim begler-begom. U ljeto 1680. oženio se kćerkom velikog vezira Kara Mustafa paše. Tada je postavljen za namjesnika u Egiptu. Godine 1683. naslijedio je Ahmed-pašu Osmanpašića na položaju bosanskog vezira. U bici kod Beča pretrpio je težak poraz s 3000 vojnika, uslijed čega je smijenjen sa položaja bosanskog vezira. Sljedeće godine je postavljen za namjesnika u Egeru u Ugarskoj, gdje je početkom ramazana 1685, poginuo šetajući gradom.^[7][8][9]

Iza sebe je ostavio mnogobrojne građevine u Anadoliji i Rumeliji, kao i česmu kod kapije njegove kuće u Bašći u Istanbulu. U rodnom selu Kazanci sagradio je džamiju, mekteb, medresu, šadrvan, sedam kula, dućane i razne kuće za stanovanje. Džamija u Kazancima je za osnovicu imala kvadrat stranice deset metara i bila je građena od tesanog kamena i pokrivena krovom pod pločom. Uz desni zid dograđena joj je munara od kamena s osnovom oktagona koja do šerefa ima 28 stepenica i koja je bila visoka oko 15 metara.  Pored Kazanaca, Osman-paša je sagradio u jednoj godini još tri džamije: u selima Predolju, kod Stoca, u Slivlju, kod Gacka, i u Šadićima, kod Foče. Godine 1684. hajdučki četobaša Bajo Pivljanin je napao Kazance sa 700-800 hajduka i zapalio i uništio sve Osman-pašine zadužbine (džamije, pašine konake, pet kula i nekoliko stotina muslimanski kuća). U trenutku napada Osman-paša je učestvovao kod opsade Beča, što je iskoristio Bajo Pivljanin i napao nezaštićene Kazance. Od džamije u Kazancima ostala je samo munara. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine 5. septembra 2005. godine uvrstila je džamiju Osman-paše Kazanca na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Džamija u Šadićima je srušena tokom Drugog svjetskog rata, a obnovljena je 1961. godine. Osim džamija, Osman-paša Kazanac je sagradio još crkvu svojoj majci i ostalim kršćanima iz rodnog sela. Crkva se nalazi pod brdom Kaluđericom u centru starinskog groblja, u blizini vrela Studnje.^{[5][9][10][11]} Kada se Osman-paša, poražen kod Beča, vratio u Kazance i vidio ih u ovakvom stanju, odmah je pobjegao u susjedno selo Mulje sa svojim sinom Baša Mehmed-begom. Od njega potječe porodica Pašić, koja je bila nastanjena u Muljima od konca 17. stoljeća pa sve do 1941. godine. Drugi sin Hasan-beg je pobjegao 1684. godine u Havtovac i on njega potječu Hasanbegovići. U Avtovcu je Hasan-beg 1690. godine sagradio džamiju i mekteb. Uz džamiju se nekada nalazilo mezarje u kojem su pretežno ukopavani članovi Hasabegović porodice. Svi nišani su uništeni u toku Drugog svjetskog rata. Hasanbegovići su bili prva muslimanska porodica koja se koncem 17. stoljeća naselila u Avtovac. Potomak ove porodice, Bešir-aga Hasanbegović, koji je živio u ovome kraju koncem 18. i u prvoj polovini 19. stoljeća, sagradio i kulu.^[12]

Njemački historičar Franz Babinger u doktorskoj tezi "Doprinos istoriji o istraživanju Bliskog istoka u 18. vijeku" piše i o Osman-paši.

1. ^ Safet Hasanbegović, Stabla što ljube nebo: 380-godišnja genealogija rasta i stradanja porodica Hasanbegović i Pašić: Avtovac-Mulji-Gacko, str. 11.
2. ^ Jusuf Ramić, Bosanski namjesnici turskog (osmanskog) doba u Egiptu, str. 904, Glasnik IZ.
3. ^ Miloš Slijepčević, Samobor, selo u gornjoj Hercegovini, ANUBIH, 1969. str. 17.
4. ^ Mustafa Imamović, (), Historija Bošnjaka, Bošnjačka zajednica kulture i Izdavačko preduzeće "Preporod", 1998, str. 161.
5. ^ ^{a b} Hasanbegović, Safet, Stabla što ljube nebo: 380-godišnja genealogija rasta i stradanja porodica Hasanbegović i Pašić : Avtovac-Mulji-Gacko, str. 11
6. ^ Milićević, Risto, (2005), Hercegovačka prezimena, str. 552.
7. ^ Ramić, Jusuf, Bosanski namjesnici turskog (osmanskog) doba u Egiptu, str. 904, Glasnik IZ
8. ^ Hasandedić, Hivzija, (2017), Muslimanska baština Bošnjaka u istočnoj Hercegovini, str. 227, Dobra knjiga
9. ^ ^{a b} admin (14. 9. 2017). "Osman paša Bošnjak - zaboravljena i jedna od posljednjih moćnih ličnosti u epohi početka propadanja Osmanskog carstva". BOSNAE. Pristupljeno 4. 5. 2022.
10. ^ Ramić, Jusuf, Bosanski namjesnici turskog (osmanskog) doba u egiptu, str. 905, Glasnik IZ
11. ^ Hasandedić, Hivzija, (2017), Muslimanska baština Bošnjaka u istočnoj Hercegovini, str. 227-228, Dobra knjiga
12. ^ Hasandedić, Hivzija, (2017), Muslimanska baština Bošnjaka u istočnoj Hercegovini, str. 229, 233-234, 252